velvetgoldmine

E da....a kako se polako bliži i moj 18 rođendan,što ustvari ne znači puno i nije ništa specijalno,ipak je to nekakva punoljetnost i od tebe se očekuje nova doza ozbiljnosti,često mi pada na pamet ova prekrasna pjesma Pink Floyda...


Ticking away the moments that make up a dull day
You fritter and waste the hours in an off hand way
Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain
You are young and life is long and there is time to kill today
And then one day you find ten years have got behind you
No one told you when to run, you missed the starting gun

And you run and you run to catch up with the sun, but it's sinking
And racing around to come up behind you again
The sun is the same in the relative way, but you're older
Shorter of breath and one day closer to death

Every year is getting shorter, never seem to find the time
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the English way
The time is gone, the song is over, thought I'd something more to say...


I to je stvarno tako...Žalosno...



*Blizanka*

Tek krajem 19. stoljeća počeli su se javljati ozbiljni pokreti i akcije koji su se borili za prava žena. Do danas su žene pokazale da mogu igrati jednako bitne uloge na svim životnim planovima te u svim društvenim, ekonomskim i političkim sektorima.

Nažalost, kako se prema već uobičajenom standardu naš popis svodi na deset pojmova ili imena, kao u ovom slučaju, bili smo prisiljeni izbaciti značajne osobe kao na primjer Sirimavo Bandaranaike, Evitu Peron, Emmeline Pankhurst, Sally K. Ride, Helen Keller, Coco Chanel, Madonnu, Nadiju Comaneci i mnoge druge. Osim toga, tko bi uopće bio kompetentan izdvojiti samo deset žena koje su u 20. stoljeću odigrale važnu ulogu?



Početkom siječnja 1979. diljem Britanije došlo je do masovnih štrajkova raznih sindikalnih ogranaka, što je dovelo do obustave javnog prometa, zatvaranja škola, pa čak i mrtvačnica. U svibnju iste godine na mjesto britanske premijerke došla je Margaret Hilda Thatcher, zadržavši taj položaj, u 20. stoljeću rekordnih, 11 godina. Zbog svoje nepopustljivosti u programu privatizacije, u sporovima sa sindikatima i britanskim rudarima i zbog neočekivanog i oštrog odgovora Argentincima u krizi oko Falklanda, stekla je velik broj neprijatelja i protivnika, posebno u nižim društvenim slojevima.

Željezna je lady, s druge strane, do 1990, kad je, shvativši da je izgubila potporu kolega, svojevoljno odstupila s dužnosti, imala povelik broj istomišljenika, a i onih zahvalnih 'za uvođenje reda'.




Jedna od pop ikona 20. stoljeća, Norma Jean Baker( Marilyn Monroe )obilježila je kulminaciju ili, bolje rečeno, otkrivanje holivudske tamne strane. Umjesto bajkovitog i idiličnog života, njezina je životna priča prekinuta naglo i tragično. Kroz mnoge ljubavne veze i propale brakove, relativno loše glumačke ocjene i uplitanje u društvo suviše vezano uz sam predsjednički vrh, dovedena je do psihičkog kraha i psihijatrijskog liječenja.

Već je neko vrijeme bila ovisna o tabletama i alkoholu, kad je u njen život ušao John F. Kennedy pozvavši je na proslavu rođendana. U 36. je godini, 1962. godine, pronađena mrtva u svojoj sobi u Brentwoodu, da bi kao uzrok smrti bilo navedeno predoziranje tabletama. Obzirom na njene psihičke probleme, javnost je lako prihvatila mogućnost samoubilačkog poriva, ali nakon smrti JFK-a slučaj je ponovno otvoren i mnogo toga što je trebalo biti otkriveno, nikad nije dokazano.



Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi. Ovo je jedna od mnogih poruka koje je svijetu uputila Majka Tereza, među smrtnicima najveći simbol humanosti i ljubavi koju je dokazivala isključivo djelima. Rođena kao Agnes Gonxha Bojaxhio 27. kolovoza 1910. u Skopju, živjela je u skladnoj albansko-katoličkoj obitelji. Međutim, već s 12 godina osjeća poziv i odlučuje se za opatički život.

Od pridruženja redu Loreto, s centrom u Irskoj, preko poučavanja u Calcutti, nesebične brige o siromašnima i bolesnima, do osnivanja novog reda – Sestara milosrdnica, blažena majka Tereza svoj je život u potpunosti posvetila drugima, onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Hranila je siromašne, liječila gubave, pružala utjehu napuštenima, davala nadu oboljelima od AIDS-a. Godine 1979. primila je Nobelovu nagradu za mir, a umrla je 5. rujna 1997



Premda se umjesto Londončanke Virginije Wolf na popis moglao staviti niz drugih imena s područja književnosti, kao na primjer Marguerite Yourcenar, francusku spisateljicu, prvu ženu izabranu i primljenu u Francusku akademiju, literarna inovativnost bila je glavni faktor u odluci. Najveća britanska prozna spisateljica, esejistica i kritičarka, vodila je borbu sa životom, uglavnom zbog manične depresije.

Premda je Joyce izdao Uliksa par godina prije nego je izašla Gospođa Dalloway, Wolf je eksperimentirajući s tzv. tokom struje svijesti, na kojem se temelji roman, u povijesti knjiženosti promatrana kao jedna od začetnica te književne tehnike, budući da se ona u 'Uliksu' javlja samo u monologu pri kraju romana.



Margaretha Gertrud Zelle, poznatija kao Mata Hari, najpoznatija je žena među špijunima. Premda ni francuske ni britanske obavještajne službe nisu bile u posjedu čvrstih dokaza, ta plesačica i kurtizana optužena je i osuđena na smrt, pogubljena javno, strijeljanjem, 15. listopada 1917.

Rođena je u Nizozemskoj, ali u potrazi za boljim životom seli u Francusku pod novim imenom da bi radila kao egzotična plesačica. Postoji teorija da je prihvatila novčanu ponudu za špijunažu, ali na putu u Njemačku je zarobljena te je Englezi šalju natrag preko Španjolske, da bi se tamo spetljala s njemačkim vojnim atašeom. Po povratku u Pariz je uhapšena. Detalji ove priče vjerojatno nikad neće biti otkriveni.



_Rachica_

"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.

Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.



Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje.

Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja



Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.


Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje?




No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj!

Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.

Uvijek postoji izdaja u prijateljstvu, muško – žensko prijateljstvo u koje još uvijek vjerujem, kao i prolazne svađe,


Kada shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam:
prijatelji se stječu tijekom cijelog života. No ono najbitnije,najpotpunije i najdraže treba očuvati....




_Rachica_

Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima.

U slavenskoj mitologiji duh umrlog ili leš koji je zao duh ili đavo oživio. U gluho doba noći vampir izlazi iz groba da bi ljudima i životinjama isisao krv. Vjerovalo se da je dlakav kao pas, da ima krvave oči i zube i da iz usta bljuje vatru, ili da je bez kostiju, samo mješina ispunjena krvlju.

Zločinci i grešnici poslije smrti postaju vampiri, a pravednici - jedino ako preko njihovih leševa pređe neka od nečistih životinja (mačka, pas, miš, kokoš). Najčešće su vampiri starije osobe, i to muškarci. Vampir se može preobražavati u različite životinje ili biti nevidljiv. Njegovo približavanje najprije osjećaju psi, konji i volovi. Najčešće se javljaju na grobljima, raskršćima, po vodenicama ili u kućama svojih najbližih. Protiv vampira nema sigurnog sredstva. Smatra se da ih odbija križ naslikan katranom na vratima kuće i staje, željezo, bijeli luk, zvuk zvona ili šiljati predmeti stavljeni pod jastuk.



Najvažnije je poduzeti mjere da se pokojnik uopće ne povampiri. Radi toga se mrtvacu zasijeca koža, presijecaju mu se tetive ispod koljena ili zabada glogovo trnje pod nokte kako mu đavo ne bi mogao oderati kožu i naduti je, to jest preobraziti ga u vampira. U meso ispod jezika također se zabada trn da bi vampiru onemogućio sisanje krvi, ili se tijelo sahranjuje licem prema zemlji ili se pokojniku oko vrata stavlja srp. Vampir se pronalazi i uništava na različite načine. Najčešće se na groblje odvodi crni ždrijebac bez šara i, čim se primijeti da zazire od nekog groba, smatra se da u njemu počiva vampir. Grob se zatim raskopava, a leš se probada glogovim kocem, spaljuje ili baca u vodu ili u kreč. Katkad se oko grobova posipao pepeo da bi se otkrile stope vampira. I dijete rođeno od vampira ima sposobnosti da ga pronađe i ubije.



Pravi, stvarni Drakula rođen je u Transilvaniji jedne hladne zimske noći 1431. godine. Transilvanija je tada bila pod vladavinom Mađarske, a Drakulin otac, Vlad Drakul, obnašao je ulogu vojnog guvernera. Zapravo, obitelj Drakul nije bila podrijetlom iz Transilvanije jer je Vlad Drakul potjecao iz kraljevske obitelji susjedne zemlje, Walachije.

Ime Drakula bilo je dio Vladove titule: rumunjska riječ 'drac' može istovremeno imati dva značenja - zmaj i vrag, a 'a' 'na kraju nadimka znači 'sin od…'.

Kad je Drakuli bilo sedamnaest, njegovog oca i najstarijeg brata Mircea neprijatelji su 'skratili za glavu', što je njega silno razljutilo pa je poveo vojsku u Walachiju, svrgnuo očeve ubojice i zasjeo na prijestolje. Tada je počela njegova krvava vladavina.



Mnogo je priča nastalo kroz generacije i generacije o Vladovoj krvoločnosti. Jedna od priča govori kako su ambasadori stranih zemalja posjetili Drakulu i odbili skinuti kape i šešire pred princem pokazavši time nepoštovanje. Kad ih je Drakula gnjevno pitao zašto su odbili pokloniti mu se, rekli su da to nije običaj u njihovoj zemlji. Potom je Drakula naredio da im se šeširi prikuju za glave s tri čavla, tako da nikada ne budu u prilici prekršiti prekrasne običaje svoje zemlje.

Možda je jedna od najpoznatijih priča ona u kojoj je Drakula pozvao sve siromašne i gladne da dođu u Walachiju, da se nahrane u dvorcu. Mislio je kako nitko u njegovoj zemlji ne smije biti gladan ili bolestan. Kad su se jadnici nahranili, princ ih je upitao bi li rado bili lišeni brige i gladi. Svi su potvrdno odgovorili, a Drakula, da bi udovoljio njihovim željama, naredio je da se zatvore i zapale. To je bio njegov način rješavanja siromašnih i gladnih.

Kako završava priča o grofu Drakuli?

Ubijen je u bitki (kao slučajno od suborca) i spaljen na otočnom samostanu Snagov. No priča ipak tu ne završava. Grobnica mu je otvorena 1931. i Drakula u njoj nije pronađen. Da, posmrtni ostaci i lijes su nedostajali. No da je bio vampir, ostavio bi si lijes za odmor. Ili ne bi…?



_Rachica_

.

Pijanist Maksim Mrvica rođen je u Šibeniku 1975. godine gdje je završio osnovno i srednje glazbeno obrazovanje. Već kao devetogodišnjak počinje javno nastupati, da bi s nepunih dvanaest godina imao svoj prvi koncert s orkestrom.
Nakon brojnih koncerata u rodnom gradu, 1993. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje je 1998. godine diplomirao s odličnim uspjehom. Iste godine upisuje jednogodišnji studij uavršavanja na Konzervatoriju Liszt Ferenc u Budimpešti. Od ožujka 2000. godine usavršava se na Konzervatoriju Alexander Skrjabin u Parizu.
Prekretnica u karijeri dogodila se kada ga je Tonci Huljic upoznao s bivsim menadjerom Vanesse Mae,Melom Bushom.



Nastupao je u svim većim hrvatskim gradovima, u Salburgu i Beču (Austrija), Genevi (Švicarska), Budimpešti (Mađarska), Parizu (Francuska) i St. Petersburgu (Rusija).

Njegovi su nastupi više nalik techno-partyju ili rock-koncertu nego klasicnim recitalima. Njegovu imidzu rokera osim svijetlih pramenova na tamnoj kosi cesto pridonosi i crna odjeca,u kojoj su nerijetko i kreacije Jean-Paula Gautiera. Otkad je prosle godine potpisao za EMI,preselio se u London.

Šibenski pijanist iskoristio je kratak posjet Hrvatskoj da kod svog prijatelja Tihomira Miletica u Splitu istetovira vec šesti ukras na tijelu: nakon dva i pol sata, na njegovu vratu osvanuo je veliki, svima vidljiv, egipatski križ
«Da se ne bavim klasicnom glazbom, vjerojatno bih na licu imao barem dva piercinga, na obrvi i usni, i najmanje jednu tetovažu na vidljivom mjestu, primjerice na ruci. Takvi su me ukrasi oduvijek privlacili» - govori Maksim Mrvica, 31-godišnji šibenski pijanist s londonskom adresom



Klavirski glazbeni virtuoz Maksim Mrvica jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se može pohvaliti svjetskim uspjehom i priznanjima. Njegov prvi album 'The Piano Player' prodan je u milijunskoj nakladi, a svijetu je predstavio mladog pijanista kao velemajstora u crossover glazbi, glazbi koja kombinira elemente klasike s modernim pop elementima i na taj način približava klasičnu glazbu široj publici.



Također Maksim Mrvica uživa u sretnom braku sa Anom(rođenom Novak) i svojom jednogodišnjom kćerkicom LeeLoo...Maksim je očito pod dojmom filma "Peti element" curici dao ime..no to je i potvrdio svojom izjavom...






_Račica_

Sometimes I feel
Like I don't have a partner
Sometimes I feel
Like my only friend
Is the city I live in
The city of angels
Lonely as I am
Together we cry

I drive on her streets
'Cause she's my companion
I walk through her hills
'Cause she knows who I am
She sees my good deeds
And she kisses me windy
I never worry
Now that is a lie

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way

It's hard to believe
That there's nobody out there
It's hard to believe
That I'm all alone
At least I have her love
The city she loves me
Lonely as I am
Together we cry

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all that way

Under the bridge downtown
Is where I drew some blood
Under the bridge downtown
I could not get enough
Under the bridge downtown
Forgot about my love
Under the bridge downtown
I gave my life away


(Red Hot Chili Peppers)




Bliz

Povijest rocka...odakle početi? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije stotinjak godina radili na plantažama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo bliže ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple?



Mladi željni promjena, vlastitog nacina života i izražavanja posezali su upravo za onim zabranjenim i tabuima. A to je upravo pružao r'n'r koji je u poćecima bio doslovno zabranjivan od tradicionalnijeg dijela populacije kojemu je rock bio preglasna glazba, a ples automatski dovođen u vezu s njime previše eksplicitan i prost(šutke, mlatit glavon, droga, alkohol), ćime je on predstavljao mladu populaciju. Određenu buntovnost rock i metal zadržali su i do danas, iako u manjim razmjerima.

Rock, skraćeno od rock and roll (često zapisano kao rock'n'roll), je vrsta popularne glazbe, najčešće s vokalima, električnim i bas gitarama, te naglašenim, jakim ritmom; u nekim podžanrovima rocka pojavljuju se i drugi instrumenti, primjerice saksofon.

Kao kulturni fenomen, rock glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga - smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijera i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova.

Žanr rock-glazbe je širok i nije strogo definiran - naziv rock često se koristi kao skupni naziv za veći broj različitih podžanrova od metala do soula. Izraz rock'n'roll se češće koristi za specifičnu vrstu rocka iz 1950-ih i '60-ih, a kraći rock za krovnu kategoriju.

Istaknutije rock grupe kroz povijest:

Deep Purple je naziv britanskog sastava, ali također i ime pjesme jazz skladatelja Petera DeRosea, od koje je grupa uzela ime. Bili su jedni od prvih hard rock bendova a smatraju se utemeljiteljima heavy metala



Pink Floyd britanska je rock grupa, osnovana 1965. godine u Cambridgeu, Engleskoj, poznata po progressive skladbama, filozofskim tekstovima pjesama, zvučnim eksperimentiranjem i dorađenim nastupima. Jedna je od najuspješnijih rock grupa ikada. Vjeruje se da je prodano oko 73.5 milijuna njihovih albuma u SAD-u i preko 200 milijuna albuma u cijelom svijetu.



Rock grupu Led Zeppelin osnovao je 1968. godine Jimmy Page nakon raspada grupe Yardbirds. Prvo su se zvali "The New Yardbirds". Grupu su činili pjevač Robert Plant, bubnjar John Bonham, prateći pjevač Mike Scott i bivši basista Yardbirdsa Chris Dreja, ali Dreja napušta grupu i počinje se baviti fotografijom (kasnije će napraviti fotografiju koja će se nalaziti na stražnjoj strani debi albuma grupe). Zamjenio ga je Pageov dugogodišnji prijatelj i kolega studijski glazbenik John Paul Jones.



Ime Led Zeppelin dobivaju po ciničnoj opasci Keith Moona bubnjara grupe "The Who" koji je izjavio da će grupa izdržati poput olovnog cepelina u zraku.
Page je izjavio u jednom razgovoru: "Često sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya pokušavali biti djeca Howling Wolfa."


_Račica_

Zov čokolade gotovo je univerzalan, ali često je užitak jedenja praćen osjećajem krivnje. I što je na koncu čokolada - zlo ili užitak?
Čokolada stvar prištiće, čokolada deblja, od čokolade nastaje karijes, čokolada je puna štetnih kalorija… Ovo su samo neki od mitova o štetnosti čokolade kojima nas svakodnevno bombardiraju roditelji, brižni djedovi i bake, prijatelji i svi ostali kojima je stalo do nas.Bilo kako bilo još nisam čula da se rodio netko tko ne voli čokoladu.




Čokolada ima dugu povijest koja seže sve do Maja, starog naroda iz centralne Amerike. Maje su prvi koristili plodove kakao stabala, koja rastu u tropskim kišovitim šumama Amazone, za izradu ukusnog napitka zvanog čokolatl.Ovu gustu, bogatu tekućinu radili su kuhanjem i mljevenjem plodova kakaa koji su zatim miješali u vodi sa sojom, vanilijom i čilijem. Maje su kakao plodove koristili i kao valutu i darove za proslave. I kad su bogati Maje trgovci odnijeli plodove kakaa u Meksiko i prodali ih Astecima, to je i tamo postalo pravi hit.
Španjolci su izmiješali vlastitu verziju čokolatla, izostavili su čili papriku i dodali cimet i šećer. Ovo je uskoro postalo pomodno piće Španjolskog dvora. Zbog nedostatne opskrbe kakaom, recept za čokoladu je ostao tajnom nekoliko stoljeća.



Čokolada nikada nije bila samo poslastica? Uz nju se odavnina ispredaju mirisne, slatke priče o moći i ljubavi. Na dvorovima Asteka i Maja mahuna kakaovca imala je vrijednost novca, a ljubavni napitak dobiven od kakaoa obvezno se posluživao navečer kako bi se poboljšale noćne aktivnosti.

I danas, erotske figurice od čokolade trebaju pomoći da se pokaže ljubav ili omogući zainteresiranima da se lakše zbliže. Zbog toga je čokolada najčešći poklon za Valentinovo, dan kada se darivaju voljeni.

Valentinovo je dan u godini kada se u Americi proda najviše čokolada – više od 36 milijuna bombonjera i pojedinačnih tabli ove poslastice.
Dokazano je da se uzimanjem 22 g kakao praha i 16 g tamne čokolade dnevno, značajno smanjuje taloženje lošeg kolesterola na stijenkama krvnih žila. Zato u čokoladi treba uživati bez grižnje savjesti...



MA TKO JOJ MOŽE ODOLJETI???????? ;)))


_Račica_

Pišem o ljubavi i pitam se o njezinoj naravi. Valentinovo je prošlo, no tema o ljubavi nije prestala biti zanimljiva. Ona je uvijek aktualna; možda čak najaktualnija od svih.
Govoriti o ljubavi je ujedno lako i teško jer se može toliko toga reći, a na kraju ništa od toga nije potrebno. Ljubav je sama po sebi jasna. Ljubav je jednostavno - ljubav.

Baš malo razmišljam o tome kako nas sa svih strana časopisi, emisije, pa čak i horoskopi, bombardiraju savjetima o zavođenju – tipa ono 'navedite ga/ju da vam jede iz ruke' (pere suđe, glanca parkete i slično). Ljudi moji, zaljubljenim osobama to ništa ne pomaže. To su smišljeni načini da se netko (a najčešće Nešto) dobije, a zaljubljenost debelo odstupa od racionale. Manipulirati na taj način može samo netko koga ne ponesu osjećaji, tko proračunato radi idući korak, a taj onda definitvno nije zaljubljen. A gdje je tu onda onaj slatki osjećaj, gdje su leptirići i trnci?! (mada za neke isfurani osjećaj)...



Zaljubljenost je romantična ili strastvena ljubav koja ima jaku komponentnu seksualnosti i zanesenosti.
Nju karakteriziraju neprestalno razmisljanje o osobi, velike promijene raspoloženja i proučavanje osobe

Kada kažu “volim te” različiti ljudi pod tim ne razumiju isto.
Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine.
Ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni.

MNogo nas ponekad mješa razliku između zaljubljenosti i ljubavi:

Ljubav se fokusira samo na jednu osobu, a zaljubljenost na više. Vi kada volite, iskreno i duboko, volite samo jednu osobu zbog nje kakva je u cjelini sa svim svojim manama i vrlinama. Zaljubljena osoba može biti istovremeo zaljubljena u više različitih osoba.



Ljubav je nesebična a zaljubljenost sebična. Ljubav sadrži mnogo više od emocija, ona se uzdiže sa nivoa emocija i ističe se u svakodnevnom životu para...

Različita stajališta o zaljubljenosti i ljubavi:

"Zaljubljenost je kad te boli zeludac, drhces bez veze, kad ti ti je mozak na jednom kraju a misli na drugom. Zaljubljenost se vidi. Bio sam zaljubljen poznat mi je taj osjecaj. Ali sad znam da su to prekrasni trenutci, ma kakva zalkjubljenost bila. Pa cak da je i smo sa jedne strane."

"Kad ti milijon leptirica leti nekontrolirano po trbuhu...smijes se na svaki pogled...ponekad i zacrvenis na nesto nesuvislo............legnes spavati i snovi ti zapocinju i zavrsavaju uvijek istim likom...... ....a pravimo se i ponekad se ponasamo kako da nas se to ne dotice...."


_Račica_

Pravi rock-spektakl priredio je Franz Ferdinand na Šalati! Pred sedam tisuća ljudi u sat i pol žestoke svirke čule su se skoro sve njihove pjesme. Publika ih je uglas otpjevala s njima.

Zagreb je konačno dobio pravi ljetni festival suvremene glazbe i konačno vidio jednu glazbenu atrakciju u naponu snage!




Sinoćnji koncert Franza Ferdinanda opravdao je sve najave koncerta sezone. Škoti su pred prepunom Šalatom odsvirali gotovo sve pjesme sa svoja dva albuma i stvorili nevjerojatnu atmosferu - tijekom cijelog koncerta publika je plesala, skakala, uglas pjevala s njima, a svaku pjesmu popratila vrištanjem i uzdignutim rukama.



Franzi su redali hitove jedan za drugim jer gotovo svaka njihova pjesma je hit, a vidjelo se da se i oni sami dobro zabavljaju na pozornici. Vrhunac su bili Take Me Out i Matinee, a za bis su oduševljenoj publici poklonili Jacqueline, Outsiders i Burn This City. I zapalili su ga doista!



Kao predgrupe nastupili su: My Buddy Moose & Edo Maajka & The Ex
Većina je ipak željela čuti samo Franza Ferdinanda. I nitko sigurno nije sa Šalate otišao razočaran. Naravno, pokazalo se ipak da taj skromni opus i te kako vrijedi na opće oduševljenje svih prisutnih koji su tako konačno dobili potvrdu da je sve ono što se zna i priča o Franz Ferdinandu i te kako opravdano.


by:net.hr
Pozdravi svima koji nas čitaju,i mojoj frendici BLiz!!! :*

_Račica_

Evo, napokon nešto novo i od mene.
Za dobre stare bendove svi već sve znaju(nadam se, jer bi bila sramota da netko nije čuo za klasiku kao šta su Zeppelini, Doorsi, Stonesi...ima toga). Naravno, pri tome mislim isključivo na stare rock(!!) bendove. Da, ima i dobrih novih rock bendova...ali često tako oni sami sebe prozovu, a od rocka ni r. Primjerke možete pogledati svaki dan na MTV-u, itd., itd.

Žalosno je da danas svi misle da imaju rock bend samo zato jer imaju dugu kosu i starke. Ipak je potrebno i puno više od toga.

A što je s lokalnim bendovima koji nemaju prilike biti medijski eksponirani? Ništa. Oni sviraju, rijetki čak i dobro sviraju i trude se da se čuje za njih. Pa kako ne bi sada stalno govorili o poznatim bendovima, ja bih rekla nešto o jednom dobrom bendu, našem lokalnom(crikveničkom), u kojem je i moja draga prijateljica koju poznajem od kada smo krenule u istu osnovnu školu.

Za one koji ne znaju- na području našeg grada Crikvenice djeluje čak 7(broj stalno raste) rock bendova. Znači, umjesto o riječkoj rock sceni, može se govoriti i o postojanju urbane crikveničke glazbene scene. To su: (vjerojatno najpoznatiji) INVERT, SINDROM, A3P1, PANIKA, ZAR I TI SINE BRUTE?, PROPAST i posljednji, ali ne i najmanje važni, LOST DOGS.

Upravo ću o ovim posljednjima nešto napisati.

LOST DOGSE(iliti 'izgubljene pse') čine: Ana Jerčinović(vokal), Filip Blažić(gitara), Dorijan Vujnović(gitara), Igor Domijan(bubnjevi) i Fran Kurtović na basu(u prvotnoj postavi na basu je bio Damijan Ivančić ali je zamijenjen zbog, kako sam ja čula, lijenosti).

U ovom, barem što se glazbenog ukusa tiče, groznom vremenu Lost Dogsi sviraju isključivo rock, što je za svaku pohvalu.
Tako izvode pjesme Pink Floyda(Another brick in the wall), Animalsa(House of the rising sun), Jefferson Airplanea(Somebody to love), Pearl Jama(I am mine, Last kiss, Black, Alive), White Stripesa(Seven nation army), Cranberriesa(Zombie), Laufera(Svijet za nas)...
Naravno, za sada su to još 'samo' obrade, ali vjerojatno će se i to promijeniti.

Vjerujem da ćemo za njih još čuti, a ja im želim puno sreće i još više dobre svirke.



Lost Dogs



P.S. Svi ti bendovi mogu se čuti u caffe-baru 'Babaloo', koji se nalazi u sklopu kompleksa bazena hotela Varaždin u Selcima.



I baš na današnji dan, kada pišem ovo, dakle 3. srpnja, u Parizu 1971. je umro Jim Morrison...:(
kao i 1969. Brian Jones iz Rolling Stonesa...:( Iza njih su ostale njihove pjesme i jedno tužno sjećanje na njih...


Deliver me from reasons why
You'd rather cry
I'd rather fly... Jim Morrison


Bliz

Mick Jagger i Keith Richard su se upoznali u šestoj godini života u lokalnoj Maypole Country Primary School. No staze su im se ponovno spojile tek 1960. kada su se sreli u jednom vlaku za London. Imali su i zajedničkog prijatelja, gitarista Dicka Taylora. Jagger koji je studirao na London School of Economics, otkrio je rhythm and blues utjecajem Taylora, a zajedno su s Bobom Beckwithom i Allenom Etheringom radili pod imenom Little Boy Blue & The Blue Boys. U međuvremenu je još jedan mladi buntovnik iz tog razdoblja, Brian Jones pokušavao pronaći posao na siromašnoj glazbenoj sceni svog rodnog grada Cheltenhama. U potrazi za srodnim glazbenicima objavio je oglas u magazinu "Jazz News" što je rezultiralo suradnju s pjevačem Andyem Whenom, klaviristom Ianom Stewartom i gitaristom Geoffom Bradfordom.




U dvorani Ealing Blues Club, koja je bila namjenjena za novu, uzbudljivu glazbu, su se po prvi put okupili Jagger, Richard, Taylor i Jones i izmjenili iskustva. Već su se počeli pojavljivati obrisi novog sastava. Jagger je i dalje nastupao s grupom Blues Inc., a početkom 1962. već je bio njen stalni pjevač. Kad ga nisu trebali, Jagger je surađivao s Jonesom, Richardom i ostalima. Grupa je počela koristiti ime The Rolling Stones, po jednoj pjesmi Muddyja Watersa. U lipnju 1962. je došao prvi pravi proboj. Jagger je iskoristio izostanak Blues Ina. iz Marquee Cluba za prvi londonski nastup Stonesa.




Do sada su u Hrvatskoj održana dva koncerta The Rolling Stonesa – 1976. i 1998. Na posljednjem velikom koncertu na zagrebačkom hipodromu, dijelu turneje Bridges to Babylon, skupilo se oko 95.000 ljudi i to je bio jedan od najvećih koncerata održanih u našim krajevima!!!

_RAčica_

Britanska grupa Coldplay bez sumnje je trenutačno najpopularnija britanska grupa u cijelom svijetu, grupa koja po svojoj popularnosti i uspjehu stoji rame uz rame s najvećim svjetskim glazbenicima, jedini novi, mladi rock bend koji sam puni velike dvorane diljem svijeta i prodaje svoje albume u multimilijunskim nakladama. Coldplay postoje tek nešto više od šest godina, objavili su samo tri studijska albuma, a onaj posljednji zove se 'X&Y'. Mediji i kritika su ga već proglasili remek djelom, a ni članovi benda o njemu ne misle drugačije.



Coldplay prvenstveno imaju ljubavne textove (od kojih su neki u vrhu tog žanra), a glazba koja ih prati je nabijena emocijama i to u rasponu od najljepše moguće filmski upotrebljive glazbe, do žešćih gitarističkih dionica, drugim riječima, glazba koja definitivno pokreće slike u vašoj glavi, ako ste takav tip (a ja jesam), no i zavidnu dozu društvene angažiranosti



Iako na prvo slušanje album zvuči malo introvertno, kad ga budete duže preslušavali vidjet ćete, pardon, čut ćete (uostalom, tko zna), da sve frca od ideja, melodija, energije...

Novi album Coldplaya vam garantirano neće dosaditi nakon nekoliko slušanja, i to radi svoje slojevitosti. Morate ga otkrivati. Svako slušanje skinete jednu plahtu. A kad ga ogolite, zavolite ga.




Što se utjecaja tiče, Coldplay su uzeli sve najbolje od svojih uzora, melodičnost Smithsa, romantičnost Travisa, melankoličnost Radioheada. U nečemu su ih ipak „prešišali“. Zapravo, bili su inteligentniji. Za razliku od Travisa, pazili su da se romantika ne prelije u patetiku, a za razliku od Radioheada nisu radikalizirali tu melankoličnost.

Coldplay su jedan od rijetkih bandova koji podjednako vole i muškarci i žene. Štoviše, muške fanove nimalo ne smeta kada im ljepše polovice uzdižu Martina u nebesa. Pa zašto i bi, kad je tip bezazlen! Ne pije ni čaj, ni kavu, a kamoli alkohol. Jedini grijeh mu je čoksa, a do svoje 22. godine je navodno bio nevin. Pa kojeg će on muškarca učiniti nesigurnim?!



_Račica_

Prema arapskoj predaji u amajlijama (hamajlijama)se kriju magicne moci, a njihovo porijeklo navodno vodi još od Adama. U Egiptu su se mumije prekrivale amajlijama od zlata, bronce, kamena i keramike da bi štitile besmrtnost umrle osobe.



Amajlije mogu biti od različitih prirodnih materijala - pergamenta, papira, svile, drveta, školjki, poludragog kamenja, olova, srebra, zlata, itd. - a njihova blagotvornost i zaštitnička moć najviše ovisi o njihovim mističnim sadržajima. U Egiptu su se mumije prekrivale amajlijama od zlata, bronce, kamena i keramike da bi štitile besmrtnost umrle osobe. Na njima su najčešće citati iz svetih knjiga, imena Božijih poslanika i anđela, mistični i astrološki znakovi, šifrirane fraze i numerološk vrijednosti Lijepih Božjih imena, imena vjerovjesnika, magični kvadrati (vefkovi), figure...



Prema vjerovanjima amajlije privlače i okupljaju sve sile, djelujući na svim kozmičkim planovima, te čovjeka postavljaju u središte tih sila, uspostavljajući odnos između njega i tajanstvenih sila koje utječu na njegov život. One su ‘korespodencija’ između čovjeka i duhovnih bića, a ovisno o njihovom sadržaju, smatralo se da mogu očuvati zdravlje, sreću i blagostanje, te darovati snagu, životnu svježinu, mudrost, svijest i život bez stresa.
Amajlije se dijele u dvije grupe – osobne i opće:

Među osobnim amajlijama na najvećoj su cijenjeni bile amajlije koje su štitile od bolesti i zaraze; čuvale i razvijale njegovu prirodnu snagu i spolnu aktivnost. Među njih su spadale i one koje su štitile trudnice, čuvale ih od pobačaja, stimulirale im lak porođaj i normalan dotok mlijeka nakon porođaja.

Među opće amajlije ubrajale su se one koje su skrivane u temeljima i zidovim kuća, koje su postavljane na ulazima u sela, koje su štitile imanja i stoku. One su vrlo često pravljene od olova i obično su imale neograničen vijek trajanja.



U mnogim zemljama svijeta ne može se ni zamisliti život bez amajlija, a djeca ih dobijaju čim navrše 40 dana. Obično se nose u kožnim kesicama ili medaljonima oko vrata, ruke, pasa ili bedara i rjetko se skidaju.



_Račica_

Gabriel Garcia Marquez Rodio se u gradu Aracataca, obalnom gradu u sjevernoj Kolumbiji, department Magdalena. Odrastao je s djedom i bakom po majci. Djed mu je bio pukovnik Nicolas Ricardo Márquez Mejla, liberalni veteran, jedan od osnivača tog grada i žestoki protivnik svih oblika tiranije. Svaki čitatelj Márquezovih djela prepoznaje detalje njegova djetinjstva koje je utkao u svoje knjige.
S osam godina, nakon smrti djeda, otišao je živjeti s roditeljima u grad Sucre i tada počinje njegovo formalno obrazovanje. Sramežljiv ali inteligentan, dobiva kasnije školarinu u isusovačkoj školi za nadarene učenike. Na nagovor roditelja krenuo je studirati pravo na Universidad Nacional. U to je vrijeme upoznao svoju tada trinaestogodišnju suprugu Mercedes, koja mu je obećala da će se udati za njega kada završi školovanje. Vjenčali su se četrnaest godina kasnije





Njegovo najpoznatije djelo i jedna od najčitanijih knjiga svjetske književnosti ugledalo je svjetlo dana u lipnju 1969. Knjiga "Sto godina samoće" (Cien ańos de soledad) prodana je u više od 10 milijuna primjeraka i osvojila mnogobrojne nagrade, te je iznjedrila cijelu školu "magičnog realizma" (zanimljivo, sam se Márquez uvijek ograđivao od tog naziva).

Taj roman je Garcia Marquez pisao gotovo pune dvije godine ne obazirući se ni na koga, a ponajmanje, čini se, na vlastitu obitelj. Roman je objavljen 1967. godine i odmah doživio senzacionalan uspjeh i kod publike i kod kritike – prva naklada je iščezla s knjižarskih polica u samo nekoliko dana. Roman Sto godina samoće je uostalom i glavni razlog zašto je Garcia Marquez dobio nagradu Švedske akademije za književnost godine 1982.



Roman "Sto godina samoce" nam otkriva jedan cudesan svijet pune nevjerovatnih i neocekivanoh likova i dogadjaja. S druge strane u romanu se osjecaju tonovi ironije, tuge i tragicne besmislenosti. Kvalitetu i stilu romana doprinjeo je i "magicni realizam" koji se suprotstavlja nasem tradicionalnom osjecaju za prirodnu pricu.
Grad Makondo je dobrim dijelom magican i prije proizvod uma i maste, nego stvarno geografsko mjesto. Preplitanje maste i stvarnosti citaoca uvijek drzi napetim, na rubu, uvijek u stanju iscekivanja. Postoji vrlo vazna veza izmedju fantasticnog i realnog u romanu.
Fantasticni elementi cesto prikazuju neobicne situacije; od originalnih kao sto je trag leptirova, preko satiricnih kao sto je dokazivanje Boga ispijanjem cokolade, pa do scena vulgarnog i nenormalnog seksa ili likova ciji su vjetrovi tako jaki da ubijaju cvijece. Uprkos svoj fantaziji i upravo u sred tog fantasticnog svijeta je nasilje, okrutnost i ocajanje, a u sredistu svega je samoca. Dok prica, pisac ni u jednom trenutku ne dozvoljava da postane ocigledno da je nesto nestvarno unoseci cudjenje ili divljenje


"Sto godina samoce" je moderna bajka o stvaranju i usponu jednog grada i porodice osnivaca i neminovnom padu i grada i porodice koji su uprkos njihovoj vitalnosti zbrisani s lica zemlje. Masta i stvarnost preplicu se u romanu od pocetka do kraja

TAKOĐER NJEGOVO ODLIČNO DJELO:

'Ljubav u doba kolere' prekrasan je ljubavni roman gdje je Marquez uspio opisati apsolutno svaki oblik tog divnog osjecanja zvanog ljubav..marquez je prožet ljubavnom patnjom za istom zenskom da bi nas na kraju potpuno iznenadio..

_Račica_

Jeste li ikada doživjeli pravu slobodu misli? Kada ste postojali samo vi ovdje, u ovom trenutku i na ovom mjestu. Svijet oko vas je sam strujao i živio. Vi ste bili jedan dio samog postojanja. A vani zrak neopisivo mekan, bez nekog određenog mirisa, ali je mirisao mekano, osjetio se mekano. Zamislite da sjedite vani na terasi negdje visoko, opušteni bez misli. Samo vidite svijet oko sebe. Miriši mekano, povjetarac struji kožom lagano je milujući svojom mekoćom. U daljini trepere svjetla dodajući živahnost proljetnoj noći. Iz prostorije se čuje lagana glazba koja dodiruje dušu i čini pravu ugodu ostavljajući za sobom slobodu i želju da se poleti. Gore visoko na nebu vam zapne za oko jedna zvijezda, posebna zvijezda. I sve ostale sjaje lijepo, ali ova je ipak posebna. Zagledate se u nju i lagano vam krene plesati praveći lagane i meke pokrete, samo za vas. Osmijeh vam se iscrta na licu. U blizini zvijezde prolazi avion lagano svjetlucajući. Pomislite, koliko ljudi ima u tom avionu, kuda idu, o čemu razmišljaju sada u ovome trenutku. Spuštajući pogled dolje naletite na druge ljude koji prolaze, stoje, a oko njih rasvjeta sjaji u više nijansi od bijele do žute. Listovi i malene grančice drveća plešu na povjetarcu. Prave različite pokrete, svaka grančica za sebe, svaki list za sebe. Pogledate ponovo gore u onu posebnu zvijezdu. Još i dalje pleše samo za vas. Svijetli plavkastom svjetlošću, svjetlošću mlade zvijezde. Ali tko zna koliko je daleko i dugo ta svijetlost putovala da bi vama, sada ovdje, mogla uljepšavati pogled. Kada biste mogli samo otići sada, u ovom trenutku, u taj dio svemira gdje je ona i vidjeti je sada kako izgleda. Stajati pokraj nje i gledati je, upijati njenu svjetlost i osjećati tu toplinu. Samo zapravo, je li vrijeme imaginacija i da li mi sami stvaramo vrijeme? Kada se zamislimo, nikome od nas ne prolazi vrijeme istom brzinom osim satu. Opet sa strane prolazi jedan avion. Namiguje drugačije od prethodnog. Izmjenjuju se bijela, plava, i crvena svjetlost u brzim intervalima. Kako samo meko klizi nebom. Kao da miluje zrak svojom plovidbom gore. A povjetarac i dalje dodiruje vašu kožu. Kako samo mazi vaša stopala, ruke, lice. Postaje prohladno, ali je opet taaako ugodno. Hladni metal ograde ispod nogu je isto tako dobar. Stresete se od lagane hladnoće koja je naišla, ali je ugodna i jednostavno se može uživati u njoj. U daljini je sijevnula munja i otkrila oblak prikazujući ga u lijepoj mekoj boji. Zrak i dalje struji vašom kožom hladeći je svojim milovanjem, zvijezda i dalje sjaji, cvrčci se još uvijek čuju, sijevnula je još jedna munja tamo negdje u daljini. Jednostavno vam dođe da zagrlite taj cijeli svijet koji je tako lijep i toliko je dobro što postojite da možete vidjeti tu svu ljepotu koja je oko vas i bez obzira na sve što čini vaš život, ovo sada što gledate je zapravo čarolija koja je uvijek tu. Ali jako rijetko imamo slobodne misli da bismo je mogli primijetiti i osjetiti mekoću trenutka i postojanja. Čarolija je što postojimo, a mi je sami poništavamo sanjajući dok hodamo. Snovi su za vrijeme kada spavamo, a kada gledamo, trebamo stvarati nove čarolije i dodavati svijetu meke boje i zvukove. Život je lijep,kad se živjeti zna!




_Račica_

''...valjda će i nama jedna ući...''


''S užitkom bi im zabio prvi...''


''...ima šansi, da, kad tad mora procuriti...''


''Ući će kad tad...''


''Ni Francuzi ne tresu...''


''Što se može...nije išlo, nije ušlo...''


''Trošimo se...''


''Nadam se da će protiv Australije napokon procuriti.''



*Dado Pršo*



*neke izjave su izvučene iz (kon)teksta,a neke nisu

Iz njegovih usta u Božje uši...

''Stipe, slušaj, ovi nam ne bi zabili da smo igrali do ponoći...''

U BOJ, U BOJ, ZA NAROD SVOJ...




''Protiv Brazila smo željeli pobjedu, ali znali smo da ako ne dobijemo, imamo još dvije utakmice za popravljanje rezultata. Sad više nema natrag, ovo je utakmica biti ili ne biti, i za nas i za Japance. Tko izgubi, taj je aut, a pobjedniku se otvaraju vrata drugoga kruga. Očekujem da ćemo to biti mi i da ćemo s Australijom u Stuttgartu “razbacati” za drugu poziciju.
Pobijedit ćemo ih, bez obzira na to u kakav sustav igrali. Sasvim nam je svejedno hoće li igrati s jednim napadačem, dvojicom ili trojicom. Znam jedino da se neće braniti s jedanaest igrača, a ako pogledate razlike u konstituciji naših i njihovih igrača, mnoge stvari trebale bi biti jasnije. Koliko mi imamo igrača od metar i devedeset, a njihovi najviše 180, razlika je barem deset centimetara u našu korist. Dakle, našu prednost u prekidima moramo realizirati, svaki prekid bit će vatra u japanskom kaznenom prostoru.'' - Niko Kovač

Kasne 2001., pjevač i gitarist Alex Kapranos te basist Robert Hardy počeli su svirati zajedno u Glasgowu. Nakon što im se pridružio klavijaturist Nicholas McCarthy, a kasnije i bubnjar Paul Thompson, počeli su kao sastav svirati u napuštenom skladištu u Gorbalsu koje su nazvali "Chateau" (franc. Dvorac). Tamo su također održavali happeninge u kojima su kombinirali umjetnost i glazbu; Hardy je u to vrijeme studirao slikarstvo na glasgowskoj umjetničkoj akademiji. Kad je lokalna policija zabranila održavanje takvih nastupa, sastav je pronašao napuštenu viktorijansku sudnicu i nastavio s istim ondje.



Dotad su već napravili dovoljno pjesama za jedno EP izdanje, koje su namjeravali izdati samostalno, no kako se glas o novom bendu vrlo brzo širio, izdavačka kuća Domino ponudila im je ugovor za izdavanje EP albuma pod nazivom Darts of Pleasure, koji je tako izdan u drugoj polovici 2003. godine. Reputacija benda je rasla dok su nastupali uz Hot Hot Heat i grupu Interpol, te osvojili nagradu Phillip Hall Radar Award na dodjeli nagrada časopisa NME. Bend je već te godine potpisao za veliku izdavačku kuću - Sony Music.



Izbor imena za sastav je isprva bio nadahnut trkaćim konjem po imenu 'Nadvojvoda Ferdinand': nakon što su vidjeli navedenog konja kako trči, članovi benda počeli su raspravljati o Franji Ferdinandu i odlučili se po njemu nazvati zbog zvučnosti tog imena, ali i zbog implikacija koje ono nosi. Frontmen Kapranos je za novine Boston Herald izjavio: ...nakon smrti Franje Ferdinanda, cijeli se svijet promijenio i ništa više nije bilo kao prije.



A sada ono nešto za pohvaliti:

Škotski rokeri nisu dopustili da se njihova glazba koristi u jednoj reklami čak i kad im je ponuđeno 50 milijuna dolara."Da smo pristali, vjerojatno bismo prodali 20 milijuna albuma više, ali to bi značilo da svoj identitet potpuno predamo proizvodu koji bismo reklamirali", objasnio je čvrste stavove benda pjevač Alex Kapranos.



I ono najbitnije:

Višemjesečni pregovori očito su urodili plodom, jer će škotski FRANZ FERDINAND biti "headlineri" open air festivala što će se održati na Šalati 04/07, a u organizaciji Multikulture i Dancing Beara...promotivna cijena ulaznica do 01/03 koštati će samo 230 kuna, a kasnije će se ulaznice prodavati po 300 kuna.

_Račica_

Koncertna turneja Rolling Stonesa, koja treba početi sljedećeg mjeseca u Italiji, krenut će prema planu unatoč izvješćima da je gitarist Ronnie Wood primljen u kliniku za odvikavanje od alkohola, rekla je glasnogovornica banda Fran Curtis.
"Stonesi apsolutno kreću na turneju koja počinje 11. srpnja u Milanu", kaže Curtis koja nije željela komentirati izvješća da je Wood primljen u kliniku u Londonu. Wood je, prema pisanju tabloida, navodno bio "pod kontrolom" što se tiče alkohola, no na londonskoj proslavi svog 59. rođendana očito se previše opustio jer je doživio teški recidiv.
Europska turneja "The Bigger Bang" prvotno je trebala početi 27. svibnja u Barceloni, ali je pomaknuta na 11. srpnja u Milanu jer je drugi gitarist Keith Richards morao na operaciju nakon što je pao s drveta na Fidžiju.






Iako još uvijek nisu sigurni za nastup, Niko Kovač i Ivica Olić najvjerojatnije će ipak biti na raspolaganju izborniku Zlatku Kranjčaru za nedjeljni susret Hrvatske i Japana u drugom kolu skupine F Svjetskog prvenstva u Njemačkoj.
Liječnička služba hrvatske reprezentacije je u večernjim satima dala nekoliko optimističnijih vijesti vezanih uz Kovačevu bol u rebrima i lakše istegnuće mišića, te Olićev problem s mišićem lijeve noge. Prema sadašnjem stanju stvari, očekuje se da će do nedjelje i utakmice u Nuernbergu biti potpuno spremni za igru.






Njemački mediji posvetili su mnogo prostora ogledu brazilske i hrvatske reprezentacije. Većina se slaže s ocjenom kako je Brazil daleko od prave forme, te da je hrvatska vrsta zaslužila postići pogodak i tako izboriti remi.
Nažalost, njemačke televizijske i radijske postaje, te novine nisu propustile izvjestiti o ponašanju dijela hrvatskih navijača koji su načinili prve incidente na World Cupu. To se posebno odnosi na mladića koji je preskočio ogradu, udario čuvara, te utrčao na travnjak i na trenutak prekinuo utakmicu. Ušavši na teren mladić se poklonio Dadi Prši, a potom u njegovom zagrljaju napustio teren(blago njemu...), gdje ga je dočekalo osiguranje.
Njegov "bijeg" po travnjaku Olimpijskog travnjaka dobio je udarne minuta u vijestima svih televizijskih postaja, baš kao i bakljada na dijelu tribina gdje su se nalazili hrvatski navijači, a za taj svoj "podvig" "nagrađen" je pritvorom, te će mu najvjerojatnije biti zabranjen ulazak na sve preostale utakmice na Svjetskom prvenstvu.
"Prema našim saznanjima, taj mladić bi tijekom večeri trebao biti pušten, a što se sankcija tiče, ne mogu komentirati odluke njemačkih vlasti", rekao je glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske Zlatko Mehun.




Branič berlinske Herthe svjestan je kako nakon početnog poraza hrvatska vrsta više nema pravo na kiks. Poraz u dvoboju protiv Japana posve bi zakomplicirao situaciju odabranicima Zlatka Kranjčara, a možda i zaključio "njemačku avanturu".
"Bio sam odličan u matematici, no ne želim se zamarati brojnim kombinacijama. Nitko u našem taboru ne pomišlja na poraz, premda smo svjesni da nas očekuje teška borba. Protiv Japana od prve minute idemo po tri boda", najavio je Šimunić, dodavši kako vremenski uvjeti i rani termin utakmice (15 sati) neće utjecati na igru.
"Danas se osjećam umorno, no bit će dovoljno vremena za oporavak. Biti će teško igrati po najvećoj vrućini, no jednako teško će biti i japanskim igračima," dodao je Šimunić.
Luka Modrić nije nastupio u susretu protiv Brazila, no ozljeda Nike Kovača otvorila je mogućnost da zaigra protiv Japana od prve minute, ili pak da uđe u igru kao "jocker".
"Bolji smo od Japana, no to treba dokazati na terenu. Ako ponovimo igru kao protiv Brazila možemo očekivati tri boda. Raspoloženje u našim redovima je usprkos porazu odlično. Nezadovoljni smo gubitkom bodova, ali zadovoljni igrom koju smo pružili i s mnogo optimizma dočekujemo Japan," zaključio je Modrić.

Kad hodaš


Večer ne miriše na rakove i školjke
Mesec je bled a fleka boje cimeta
Uzimaš cipele za šetanje kroz snove
Ulica voli ritam tvojih koraka

Vetar se provlači kroz nepoznate reči
Asfalt se miluje sa tvojim štiklama
Suviše mekan da bi mogao da spreči
Ovo je veče puno tvojih tragova

Kad hodaš ne zastajkuješ
I zemlju ne dodiruješ
A mene ne primećuješ
I uporno se trudiš
Da me prođe požuda
Još drhtim od tvog pogleda
Iz nekih starih razloga
Ne mogu da se sredim

Veče ne miriše na rakove i školjke
Mesec je bled a fleka boje cimeta
Uzimaš cipele za šetanje kroz snove
Ulica voli ritam tvojih koraka

Kad hodaš ne zastajkuješ
I zemlju ne dodiruješ
A mene ne primećuješ
I uporno se trudiš
Da me prođe požuda
Još drhtim od tvog pogleda
Iz nekih starih razloga
Ne mogu da se sredim


Riblja čorba


Evo, jedna od najboljih pjesama, sa jako dobrim riječima...


Bliz

Keith se potpuno oporavio i Stonesi su spremni ipak krenuti na europsku turneju. Počinju 11. srpnja u Milanu, datum za zagrebački koncert se još ne zna, ali nisu ga ni otkazali.
Nakon vijesti o potpunom oporavku Keitha Richardsa i o njegovom povratku na koncertnu pozornicu, Rolling Stonesi su objavili novi raspored europske turneje.
Mick Jagger, Keith Richards, Ronnie Wood i Charlie Watts europsku turneju A Bigger Bang počinju na slavnom stadionu San Siro u Milanu, i to 11. srpnja. U ljetnom dijelu turneje 2006. posjetit će 21 stadion u 11 zemalja Europe. Promotori koncerata CPI/TNA učinili su sve da zadovolje fanove iz što većeg broja država i gradova.
Zagrebački koncert je, uz one koji su se trebali održati u Barceloni, Madridu, Bruxellesu, Göteborgu, Petrogradu, Brnu, Varšavi, Ateni i Frankfurtu, zasad odgođen. Organizatori koncerata trenutno sastavljaju novi raspored za te gradove, koji će biti objavljen uskoro. Naglašavaju da su ulaznice kupljene za ranije najavljen raspored turneje važeće.
Isto tako mole one koji posjeduju ulaznice za odgođene koncerte da ih zadrže i pričekaju daljnje obavijesti. Koncerti u Nürnbergu i Leipzigu su otkazani.
"Drago nam je što možemo izvijestiti da su se Stonesi vratili u sedlo. Zahvaljujemo svim fanovima i onima koji imaju ulaznice za koncerte Stonesa na strpljenju. Nastojali smo novim rasporedom turneje obuhvatiti što je moguće više zemalja. Ipak je to najspektakularniji rock-show ikada!", rekao je Michael Cohl, promotor svjetske turneje Stonesa.

A šta govorit...nadamo se da će doć i da neće to proć ko prije...:)

Bliz

Radnja filma zapocinje godine 1974. kada je glam rock dominantna glazbena supkultura u svijetu. Predvodnik pokreta i njegov najpopularniji pripadnik je Brian Slade (Rhys-Meyers), androgini rock- idol koji milijunima mladih sluzi ne samo kao uzor po pitanjima mode, nego i po pitanju sklonosti vlastitom spolu. Na samom vrhuncu popularnosti pada kao zrtvom atentata, da bi ta ista popularnost naglo splasnula kada se ispostavi da je u pitanju bio propagandni trik. Deset godina kasnije, u neokonzervativnoj i gotovo totalitarnoj Reaganovoj Americi, novinaru Arthuru Stuartu (Bale) povjereno da napise clanak povodom obljetnice tog dogadjaja. Stuartu taj zadatak ne pada tesko, jer je svojevremeno bio ne samo veliki Sladeov fan, nego ga je Sladeov image potaknuo da otkrije vlastitu homoseksualnost. No, sada je Slade potpuno nestao iz javnog zivota, te Stuart pokusava dogadjaje rekonstruirati pomocu Sladeovih nekadasnjih prijatelja i poznanika, ukljucujuci bivsu suprugu Mandy (Collette). Kroz njihova kazivanja u flashbackovima pratimo Sladeovu uspjesnu karijeru i njegov sudbonosni susret s americkim rock-pjevacem Curtom Wildom (MacGregor), s kojim ce suradjivati na pozornici, ali i u krevetu.


Ukratko, ZLATNI BARSUN je film koji ce se svidjeti samo najfanaticnijim poklonicima glam rocka i nostalgicarima 70-tih.Točnije svidjet će se svakom onom s imalo ukusa!!

Citat: "The world is changed because you are made of ivory and gold. The curves of your lips rewrite history."






_Račica_

Duga 9
(od 190 cm:))

Ovo je priča o najdražoj
O onoj koja me nikada nije iznevjerila
Ovo je priča o onoj koje se nikad neću odreći
O onoj s kojom sam proveo cijeli život
A sad jaučem i umirem
Duga devetka
ti si mi najdraža
i čuvaš me dok spavam ja
i čuvaš me u mojim snovima
Duga devetka
tako sjajna i čelična
i čuvaš me dok saniram ja
ti čuvaš me kod reketiranja
Ti čuvaj moj auto i stan
ti čuvaš moje zlato kada idem van
ti čuvaš me kada sam i nula
ti čuvaš mog bjesnog pit bulla
Duga devetka
tako hladna i vatrena
ti čuvaš mi najmilije
ti čuvaš me od familije
Duga devetka
ti čuvaš me dok dilam ja
ti čuvaš me kod utjerivanja dugova
Duga devetka
ti si mi jedina
ti čuvaš me kad plačem ja
ti si moj sudac i moja porota
Duga devetka
srećo najdraža
tako sjajna, traumirana i čelična...



Psihomodo Pop



Ma znam ja inače šta je duga devetka, da ne bi bilo zabune, krivih shvaćanja i nesporazuma.:))
Neki će ovo shvatit, neki neće. Ovo je tu za mene, za one koji će shvatit...i za dugu 9...


Ne, nisam glupa...:))





Bliz

Britanska rock grupa s najmanje Britanaca u sebi, Placebo nikada nisu uspjeli do kraja osvojiti svoju 'domaću' publiku, no zato im je ostatak Europe i Amerike bio itekako naklonjen. Multi-nacionalnu glam rock skupinu Placebo oformili su 1994. godine pjevač/gitarista Brian Molko (pola Škot, pola Amerikanac) i basist Stefan Olsdal (Šveđan). Obojica su školu završila u Luxembourgu, no bend, kojeg su nakratko zvali Ashtray Heart, oformili su u Londonu 1994., a među svoje uzore su svrstali Sonic Youth, the Pixies, Smashing Pumpkins i Nirvanu. Treći i posljednji član Steve Hewitt jedini je Britanac, s kojim su 1996. godine objavili prvi album naziva 'Placebo'. Sa svojim, pomalo neobično normalnim gitarskim rifovima i glasnim i nabrijanim melodijama, koje su bile čudne za tadašnju britansku glazbenu scenu, nije im se predviđao veći uspjeh, ali je album 'Placebo' bio neočekivani hit s uspješnim singlovima 'Nancy Boy' i 'Bruise Pristine'. To im je osiguralo da kao predgrupa nastupe na koncertima velikih izvođača kao što su Sex Pistols ili U2. Jedan od njihovih najznačajnijih nastupa bio je onaj 1997., na rođendanskoj proslavi Davida Bowiea u New Yorku, na koju ih je on osobno pozvao kao veliki fan. Godinu dana kasnije izašao je njihov drugi album pod nazivom 'Without You I'm Nothing', koji ih je probio preko granica Britanije ravno u Ameriku. MTV nije prestao vrtiti njihov tadašnji singl 'Pure Morning', no sličan je uspjeh izostao u 'njihovoj' Britaniji. Slava je malčice vraćena sa singlom '20th Century Boy', prepjevom klasika grupe T. Rex, koji je napravljen za film 'Velvet Goldmine', u kojem se Placebo također i pojavljuju. No David Bowie je nastavio 'gurati' svoje miljenike, pa se s njima pojavio na koncertu u New Yorku, a nakon toga je i snimio s bendom novu verziju njihove pjesme 'Without You I'm Nothing', koja je kao singl objavljena 1999. godine. Placebo su treći album 'Black Market Music' objavili 2000. godine, s uspješnim singlovima 'Taste in Men' i 'Slave to the Wage', koji su poharali Europu i osigurali im neprekidne turneje, da bi 2003. objavili i četvrti album 'Sleeping With Ghosts', na kojem se našao novi europski hit singl 'The Bitter End'.
Iako Placebo u Britaniji nikada nisu stekli status kakav tamo imaju neki komercijalno manje uspješni domaći bendovi, njihov je uspjeh u Europi, kao i u Americi, sasvim zadovoljavajući. Njihovi koncerti pune stadione, njihovi albumi se prodaju u milijunskim nakladama, njihov sirovi, žestoki i glasni rock&roll nalazi svoju publiku. Presjek ove kontradiktorne, ali za njih sasvim pristojno odrađene karijere, nalazi se na DVD-u 'Once More With Feeling'.

Kamo odlazi svjetlo

Rado bježim u svoj svemir
Bijelu sobu punu tihog zvuka
Doduše, pristajem na nemir
Na život prepun malih crnih rupa.
Ali ti sad znaš
Već bježi svjetlost od nas
I kamo ide, ne znamo ni mi
Ti ćes prije naći put
Sigurna staza je tvoja
A ja smirit ću se već za dan il' dva.
Otkrivali smo iste brige
Radovali se istoj pjesmi
Upoznavali smo ljude
Koji se tu i tamo sjete tebe.
Bajke uvijek ostaju u glavi
Prije petnaest godina i više
Ali ja sad znam da je kraj
Već bježi svjetlost od nas
I kamo ide, ne znamo ni mi
Ti ćeš prije naći put
Sigurna staza je tvoja
A ja smirit ću se već za dan il' dva...


Animatori



U krilu mjeseca

Čudno je kad osjetiš da nikog nema
Poželiš da stane sve, utone u san
Da isplove svi brodovi valovima opijeni
Za novi svijet, veliki svijet
Da kradeš vjetar, otpuhneš riječi
Što ne govore ništa no zvuk, sladak a tup
Zaboraviš sve ljubavi, uzvraćene dodire
Spremiš u mrak, rijedak ti zrak
Legni na oblake, nebeske putnike
Oplovi svemire
U krilu mjeseca prespavaj loš dan
Kome zvijezde padaju
Svojim repom miluju, raznose prah
Nevidljiv dah
Zašto pjesme probude onda i kad vrijeme je
Neki je sat težak k’o bat...


En Face

Hindu times

I get up when I'm down
I can't swim
But my soul won't drown
I take a leave
I've got flare
I've got speed and I walk on air
Coz god gave me some' even though I can't roll' blade
Coz god gave me some' even though I can't roll' blade
And I get so high and I just can't feel it
And I get so high and I just can't feel it
In and round my brain running through my vains
You're my sunshine you're my rain
There's a light that shines on
Shines on me
And it keeps me warm
It keeps peace
I must say
I can't sleep coz the world won't wait
Coz god gave me some' even though I can't roll' blade
Coz god gave me some' even though I can't roll' blade
And I get so high and I just can't feel it
And I get so high and I just can't feel it
In and round my brain running through my vains
You're my sunshine you're my rain
And I get so high and I just can't feel it
And I get so high and I just can't feel it
And I get so high and I just can't feel it
And I get so high and I just can't feel it...


Oasis


Btw- sretan rođendan Marilyn Monroe...:)

Bliz

Your words are intoxicating, your eloquence is mesmerising, your warmth is revitalizing. Though we are worlds apart, I've never known a man like you before, a man of such talent, grace and brilliance. A magician you are and I am under your spell, I dare not to think what could happen had fate put us a little closer to each other. I could listen to you forever, random thoughts of an exquisite mind materialized in those hypnotically seductive words of yours that could crumble mountains and melt the icecaps, initiate revolutions and lead to climaxes...

And you could play with me until you realise I am no match for you. I would give the world to be able to listen to you forever, whatever might keep you interested enough to stay a little longer and feed me with your sweet medicine. Because these few drops are not enough. The tension of non-sexual preorgasmic contemplation that your words rock me in so elegantly, shakes me up like a fever. I stand in awe before I bow to the ground, for you are the salt of the earth, the spice of life and the only one I admire to the point of worship.

I have very few possessions, skills and talents, practical knowledge and intelligence points, wits and charms, but even less affections for people beyond the borders of common altruism and basic skills and emotions required for maintaining a functional social and an efficient love life. In other words, I couldn't care less. But words are my passion, my stimulant and my reaction. I am your challenge. Show me what you got.

_Račica_